Pokraj sela Rude u Samoborskom gorju gospođi je netko ukrao potpuno novi auto, Fiat, a onda ga iz nepoznatih razloga gurnuo s vrha planine u provaliju. Gotovo je završio na krovu kuće u selu Dumić, ali se ipak zaustavio na jednom stablu 600 metara niz planinu. Srećom, tada nitko nije ozlijeđen, ali Fiat tako visi već pune tri godine i ne zna se kada bi uopće mogao biti maknut. - Do auta se može samo helikopterom, a Ministarstvo obrane za najam helikoptera za takve slučajeve traži novac koji mi nemamo - objašnjava Romeo Ibrišević, borac za zaštitu okoliša.

Iz Ministarstva zaštite okoliša, kada smo ih pitali za Fiat koji prijeti sa stabla, upućuju na komunalnu službu Samobora. Oni pak o tom slučaju nisu imali informacija pa su nakon našeg upita, kako su i najavili, “obišli teren u najkraćem mogućem roku”. Vid Tušinec, voditelj komunalnog redarstva Samobora, rekao nam je kako “prema propisima, izvlačenje olupine auta mora platiti vlasnik, a ako se on ne pronađe, onda vlasnik zemljišta na kojoj se nalazi”. - Zašto bi vlasnik zemlje na koju je netko bacio olupinu morao plaćati izvlačenje? To je glupost, ali to je propis - kaže Tušinec. Na njegovom području Romeo Ibrišević dosad je pronašao više od 20 olupina, odbačenih štednjaka, perilica za rublje i drugog štetnog smeća. Hoće li uspjeti spasiti stanovnike i od Fiata? Upitali smo Ministarstvo obrane koliko bi koštalo izvlačenje Fiata helikopterom i bi li oni to besplatno napravili, ali nismo dobili odgovor.

Zašto se olupine ne uklanjaju na trošak vlasnika automobila s obzirom da ga se može pronaći preko broja šasije? U policiji tvrde kako to nije njihov posao, već bi to trebali raditi komunalni redari, a oni pak nemaju ovlasti provjeravati tko je vlasnik vozila. Jednom su Romeo i njegova ekipa uspjeli doći do vlasnika preko broja šasije, ali se vlasnik pravdao da je svoje vozilo krivo parkirao, a ne odbacio. Sud je njegovu tvrdnju uvažio i naplatio mu kaznu od 100 kuna! No, i tu je kaznu teško naplatiti jer bi se, tvrdi Romeo Ibrišević, u slučaju mnogih olupina ispostavilo da je došlo do zastare.

Uz rijeku Savu, nedaleko od Siska, pokraj sela Bok Palanječki, u ovom trenutku leži najmanje 50 olupina. Ljudi su ih desetljećima bacali u rijeku i sada se, kada je vodostaj nizak, jasno vide, a nestanu kada razina rijeke naraste. Teško ih je izvući jer se nalaze na strmini nasipa. Mještanin Ivan Berković, koji je pomagao Romeu u izvlačenju olupina, i sam je bio užasnut činjenicom da ljudi i dalje bacaju krntije u rijeku kraj koje žive, a nitko ništa ne poduzima.

- Kada smo krenuli izvlačiti barem one olupine do kojih je lakše doći, iz općine Martinska Ves su nam zaprijetili i optužili nas da uništavamo nasip – govori Berković. Kada smo postavili pitanje Stjepanu Ivošu, načelniku općine, rekao nam je da su prije sedam godina izvadili nekoliko olupina. - Zar ih još ima? Ne znam, morao bih vidjeti, jer smo mi to davno očistili. Ako ih doista ima, mi ćemo to sanirati - kaže načelnik Ivoš. U Ministarstvu okoliša rekli su pak da “Inspekcija zaštite okoliša nema saznanja o navodno odbačenim olupinama automobila na nasipu korita rijeke Save u selu Savski Bok, općina Vrbje” te da će obaviti inspekcijski nadzor.

Pokraj Viškova, između Rijeke i Opatije, nalazi se jezero od nafte u kojemu plutaju hladnjaci, pećnice, ostaci mrtvih krava, konja i drugih životinja. Riječ je o jami Sovjak, jednoj od najvećih ekoloških bombi koja je u Strategiji gospodarenja otpadom zabilježena kao crna točka, u kojoj se nalazi 250.000 kubika mazuta i drugih kemikalija.

- To je najveća grozota koju sam vidio! Prije 50 godina to područje nije bilo naseljeno, a sada je to već dio Rijeke - govori nam Romeo Ibrišević.

U jami dubokoj 40-ak metara riječka rafinerija, koksara, brodogradilišta i razne druge tvornice iz Rijeke kao i s drugih područja bivše države, odbacili su od 1950. do 1990. godine 250 tisuća prostornih metara tekućeg i izuzetno opasnog otpada. Punih četrdeset godina koristila se ta prirodna vrtača za odlagalište katrana, kiselog gudrona, acetilenskog mulja, raznog drugog rafinerijskog i industrijskog ostatka. Od 90-ih opasni otpad više se ne baca, razina mase pala je za oko dva metra, odnosno nestala je u podzemlju. Međutim, počeo se bacati veliki otpad, građevinski materijal i slično. Gotovo svake godine, već 20-ak godina, državne institucije najavljuju sanaciju te crne točke, ali do danas se još ništa nije pokrenulo.

U Ministarstvu zaštite okoliša kažu nam da je dokumentacija za sanaciju projekta izrađena, ali s obzirom na nedostatke projekta na koje su upozorili predstavnici lokalne zajednice, Ministarstvo je odlučilo obaviti dodatne analize koje će pokazati treba li projekt doraditi.

- Postoji strah da bi se tijekom radova dogodio i negativan utjecaj po stanovnike Viškova. Upravo zato smo odlučili dodatno kontaktirati stručnjake i lokalnu zajednicu. Vodimo računa o građanima i kvaliteti njihova života koja ni na koji način ne smije biti narušena tijekom realizacije projekta - tvrde u Ministarstvu.

Trošak sanacije Sovjaka procjenjuje se na oko 53 milijuna eura. Novac za realizaciju projekta, ističu u Ministarstvu, osiguran je u EU fondovima u Operativnom programu konkurentnost i kohezija. U općini Viškovo nisu nam htjeli komentirati ovu situaciju.

Krave i konji spotiču se o bačve, kante, stare televizore, automobilske gume, plastične stolove i stolce. Među hrpama smeća pokušavaju pronaći djeliće trave kako bi utažile glad. Svakome tko se uputi put Samobora, ta će se tužna slika ukazati s desne strane ceste, među šipražjem. Hrpa otpada je dugačka 300 metara i široka stotinjak, ali vjetar je posvuda raznosi. Otpad se taloži tamo približno 15 godina.

- Pokušao sam stupiti u kontakt s vlasnikom zemljišta da to zajedno riješimo, ali nije raspoložen za razgovor. Svim institucijama, od Unicefa do lokalne uprave i komunalaca, poslao sam obavijest o tome i pitao ih što namjeravaju učiniti. Posljednji put to sam učinio u kolovozu, kada sam poslao dopis Ministarstvu zaštite i prirode. Samo su mi kratko odgovorili da su ‘slučaj dali na postupanje’ - tvrdi Romeo.

Ni mi nismo uspjeli utvrditi zašto smeće još nije uklonjeno jer vlasti Samobora i susjedne Svete Nedelje prebacuju odgovornost: u Samoboru kažu da misle kako se zemljište nalazi na području Svete Nedelje pa su tako oni nadležni za rješavanje problema, a Sveta Nedelja pak tvrdi da je to na području Samobora. - Grafički prikaz s geoportala jasno pokazuje da se s druge strane potoka Rakovice, koja ujedno označava granicu između dviju lokalnih samouprava, nalaze pašnjaci na kojima se učestalo mogu vidjeti životinje o kojima ste pričali, a nalaze se na strani i području Grada Samobora - poručuju iz Svete Nedelje.

I tako, dok dva gradića utvrđuju vlastite granice nadležnosti i prebacuju odgovornost, smeće se i dalje ilegalno dovozi i polako zatrpava sve više travnjaka na kojima se krave i konji pokušavaju prehraniti. A vlasnik zemljišta sve to mirno promatra, pritom izbjegavajući svaki kontakt.

Pa ne možeš imati autoškoljku u uzgajalištu školjaka! Je li bila prometna nesreća ili nešto drugo, ne zna se više, ali auto je pao usred školjaka, na stijene. ‘Parkiran’ je tamo već sedam godina jer ne znamo kako ga ukloniti. Pokušali smo ga izvući, ali mora se zatvoriti magistralna cesta, a za to je potrebno brdo dozvola. Treba i dizalica, a ona je skupa. Ne možemo ga niti gurnuti u more pa izvaditi brodom jer je preplitko i sve je puno stijena - priča nam fotograf i pokretač akcije Očistimo Hrvatsku od olupina Romeo Ibrišević. Problem je, kaže, što je auto pun antifriza i motornog ulja. A čitav kraj tamo živi od školjaka i turizma.

- Tu je još od 2008., zaustavio se na stijenama iznad mog uzgajališta školjaka, nakon prometne nesreće. Iako meni ne smeta za rad u uzgajalištu jer ne postoji opasnost da se sruši u more, volio bih da tu olupinu netko makne već jednom. Jednom ju je pokušao izvaditi jedan koncesionar za otpad koji surađuje s općinom Ston, ali nije uspio, jer ga je bilo strah da će mu se kran prevrnuti i završiti u moru - priča Nikša Šarlija. Tu neobičnu školjku dosad je vidjelo nekoliko milijuna turista koji su prošli zaljevom kao i brojni lokalni stanovnici koji svake godine slave Dane malostonskih kamenica.

Specijalnim skeniranjem utvrđeno je da se u školjki nalaze ostaci 6 litara motornog ulja, 5 litara tekućine za pranje stakla, 12 litara antifriza i nekoliko litara opasnih tekućina od kojih je dio već završio u tlu i moru.

Na upit o ovom slučaju, iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode nismo dobili odgovor.