Ivan Katić živi u malom, napuštenom selu Blace u kojem nema struje. Profesori splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje provode testiranje fotonaponskih modula različitih tehnologija kako bi pronašli one najadekvatnije za mala kućanstva bez struje
Nekih 20-tak minuta od Splita, sa sjeverne strane Kozjaka, smjestilo se selo Blace. Lijepe su Blace, smještene uz rub plodnog polja, priroda je idilična, ali... Nema ljudi. U cijelom selu sada živi jedna troje-četvoro ljudi.
Nema ljudi, jer nema struje, kaže nam Ivan Katić koji se, u svojim 70-ima, još ne da iz sela. - Nema struje, nije dugo bilo ni puta. Sad su cestu u dva tri puta napravili, ali struje nema. Neće je ni bit, kažu da je skupo dovodit struju za nas par. A ja ti kažen, da je bilo struje, i da je bilo zeru puta, ne bi odavde odselilo ni jedan posto ljudi šta su otišli! – govori Ivan.
Ljeti se nikakva hrana ne može sačuvati, jer nema frižidera. Zimi nema svjetla, a može se ugrijati samo na drva. No,u selu se vidi da ljudi svraćaju, barem vikendom i ljeti, nekoliko novijih kuća odudara u oronuloj okolici. Na pročeljima se vide mali fotonaponski paneli, onakvi kakvi su i Ivanu omogućili život u Blacama.
- Meni nije loše, uzeja san dvi ploče solarne, razveja san struju po kući. Iman radio, iman televiziju, svitlo. Za mene je dobro, ali drugi nemaju ništa! Imaju petrolejku, šteriku, neko doveze agregat – govori Ivan.
Ivan na pročelju kuće ima male fotonaponske module od 12 volta, kakvi se često mogu vidjeti na, primjerice, brodicama. Pune malu bateriju koja može malo 'pogurati' televiziju ili radio. Nekakav uređaj koji troši više električne energije možete zaboraviti.
Struje je u Blacama bilo do početka 70-tih, do kada su ljudi već uglavnom odselili u Split i Solin, gdje je većina i radila. Kako su pojašnjavali već ranije u javnim istupima lokalni političari, dovođenje električne energije do Blaca stajalo bi nekoliko milijuna kuna. Spominju se zato europski fondovi, no da bi tamo mogli dobiti novac bez nekog šireg društvenog projekta, mala je vjerojatnost.
No, ako su već stupovi i žice dalekovoda preskupe, na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, u Solarnom laboratoriju na Katedri za nanoelektroniku i fotonaponsku pretvorbu odvija se projekt koji bi mogao pomoći u rješavanju problema ljudi poput Ivana Katića. Štoviše, mogli bi u potpunosti osigurati energetsku neovisnot bez potrebe za ulaganjem u elektroenergetsku infrastrukturu.
U okviru projekta na krovu Fakulteta postavljene su tri vrste fotonaponskih modula, većim dijelom zahvaljujući donaciji iz programa Hrvatskog Telekoma 'Zajedno smo jači'. Ukupna snaga postavljenog fotonaponskog sustava dovoljna je da se strujom mogu osigurati potrebe prosječnog kućanstva, sa svim uređajima i potrebama... Solarne panele ili, kako se stručno kaže, fotonaponske module donirao je domaći proizvođač, tvrtka Solvis iz Varaždina.
- Cilj projekta je ispitati karakteristike različitih tehnologija fotonaponskih modula u klimatskom području Dalmacije kako bi ta iskustva mogli prenijeti na manja kućanstva, odnosno manje korisnike – kaže voditelj projekta dr.sc. Ivan Marasović.
Podršku u relizaciji projekta pružile su tvrtke članice klastera "Inteligentna energija" te uprava Fakulteta na čelu s dekanom prof. dr. sc. Srdjanom Podrugom.
Osim fotonaponskih modula njemački proizvođač invertera SMA donirao je uređaje za pretvorbu električne struje iz fotonaponskih modula u izmjeničnu struju prikladnu za korištenje u kućanstvima.
- Ujedno testiramo i tzv. koncept Smart home, odnosno Pametne kuće, gdje se električna energija proizvedena na objektu, odmah i troši na mjestu proizvodnje kako bi se smanjili gubici u distribuciji, ostvarila diverzifikacija proizvodnje, te povećala sigurnost opskrbe u, primjerice, određenim kriznim situacijama – govori dr.sc. Ivan Marasović.
Važan dio ovog projekta je i testiranje cijelog sustava s odgovarajućim baterijama, namijenjenim upravo objektima koji nisu spojeni na elektrodistribucijsku mrežu. Baterije se pune kada ima dovoljno Sunčevog zračenja, a iz njih se uzima energija tijekom noći i u razdobljima kada nema Sunca, čime se osigurava potpuna energetska autonomija objekta.
Sve to skupa nije za prosječnu obitelj, jeftino, no nije baš niti tako skupo. Sigurno je mnogo, mnogo jeftinije od milijuna kuna koji bi se potrošili kada bi država do svakog zaseoka u Hrvatskoj dovesti električne vodove.
Postoje tri vrste fotonaponskih modula – svi su izgrađeni na bazi silicija, ali je riječ o tri različite tehnologije – mono, poli i amorfnom siliciju.
Razlikuju se u efikasnosti: na našem području najzastupljeniji je polikristalinični silicij, monokristalinični silicij se koristi u slučajevima kada su manji krovovi u pitanju a želi se postići što veća snaga, dok amorfni silicij ima najmanju efikasnost ali zbog većih temperatura na našem području pokazuje bolje ponašanje.
Zanimljiva je činjenica da je na području Splita postojala tvornica fotonaponskih modula od amorfnog silicija koja je bila jedina tvornica fotonaponskih modula na području bivše države pa i šire. Na njenom mjestu danas se gradi trgovački centar.
Prednosti fotonaponskih sustava: proizvodnja električne energije vrši se bez buke i pokretnih dijelova pri čemu se koristi besplatni i praktično neiscrpni izvor energije, cijena opreme se kontinuirano smanjuje, a efikasnost i pouzdanost povećava, vrijeme trajanja fotonaponskih modula je 20 i više godina, te se jednostavno uvodi u postojeće objekte tj. kućanstva.
• svim ljudima u Dalmaciji koja još nemaju struju
eurocenti po vatu instalirane snage je cijena fotonaponskih modula na tržištu
eura cijena je fotonaponskih modula za jedno kućanstvo, ukoliko bi se instalirala snaga od 4-5 kilovata
eura je maksimalna cijena investicije uključujući svu opremu i radove za fotonaponski sustav od 4-5 kilovata
godina je vrijeme povrata investicije bez državnih poticaja i subvencija
Ovaj prilog napravljen je u produkciji Native Ad Studija i Hrvatskog Telekoma, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista. 
