Sadržaj vam omogućuje Hrvatski Telekom

ZAJEDNO SMO JAČI

Upoznajte djecu koja dizajniraju robote i aplikacije da bi pomogli prijateljima u školi brže i lakše učiti

Piše: Luka Mihačić
Snima: Biljana Gaurina
Video: Deni Zgonjanin / Hrvoje Hučić

U robotičkom klubu Popovača učenici savladavaju osnove robotike i programiranja, jednog od najvažnijih zanimanja budućnosti. Uz pomoć četiri mentora uče, zabavljaju se i pomažu drugima, i djeci i roditeljima. I već su osvojili mnogo nagrada...

Izraditi robota san je vjerojatno svakog djeteta. Dom kulture Popovača mjesto je gdje osnovnoškolska djeca tog kraja taj san i žive.

Četrnaestogodišnji Filip Beleta, učenik osmog razreda Osnovne škole Popovača, bavi se programiranjem softvera i sastavljanjem i programiranjem robota. Već je dobio nekoliko nagrada na domaćim i inozemnim smotrama robotike i informatike.

Prijatelj i ja smo sastavili i programirali multifunkcionalno terensko vozilo kojim se upravljalo na dva daljinska upravljača.
Vozilo je imalo produžetak poput ruke koji se zasebno kontrolira. To je sigurno najzabavnija stvar koju sam radio!
- kaže Filip

Prijatelj i ja smo sastavili i programirali multifunkcionalno terensko vozilo kojim se upravljalo na dva daljinska upravljača. Vozilo je imalo produžetak poput ruke koji se zasebno kontrolira. To je sigurno najzabavnija stvar koju sam radio! - kaže Filip u jednom dahu. Dečki su htjeli pomoći ljudima u nevolji kojima bi robot, uz nekoliko preinaka, mogao pomagati i na velikim udaljenostima. Na projekt ih je potaknula nesreća s poplavama u Japanu i ovo je bio način na koji bi oni pomogli u spašavanju ljudi u budućnosti. 

Informatičko-robotički klub Popovača okuplja popovačku djecu, ali i onu iz ostatka županije. Dio je izvanškolskih aktivnosti gdje se, osim robota, izrađuju mobilne aplikacije. Koliko god čarobno zvučalo, u praksi zahtijeva puno rada, znanja, vještina, ali ponajviše entuzijazma. 

Članovi kluba svoj su dotadašnji rad i planove za budućnost prijavili na natječaj Hrvatskog Telekoma "Zajedno smo jači" i u konkurenciji s još 15 klubova i udruga osvojili 80 tisuća kuna. Novcem su kupili Lego robotičke setove koje služe kao podloga za učenje osnovnih znanja početnicima robotike.

Osnovna načela robotike djeca počinju savladavati na gotovim Lego modelima

Eugen, jedan od mlađih članova kluba, pokazuje nam kako roboti rade. Na početku sve izgleda isto kao i obično slaganje Lego kockica, sve dok se u priču ne uključi glavna sastavnica, dio s ugrađenim softverom i malim ekranom koji se povezuje na složene dijelove. Preko daljinskog upravljača robot može primati naredbe, ovisno o tome za što je programiran. Na ovom početnom stupnju djeca koriste postojeće programe da bi naučila pravila programiranja. Iz tog razloga je važno što su u klubu mogli osigurati dovoljan broj setova za svu djecu. Njihovu sreću zbog Lego robota smo vidjeli kad su u prostoriju Doma kulture u Popovači došli kompleti koje su odmah počeli sastavljati i njima upravljati. Veliki prostor drugog kata doma ubrzo se pretvorio u radionicu. Djeca su sastavljala robote uz pomoć Lego kocaka da bi ih mogli voziti na daljinski upravljač. Prvo po stolu, a kad bi stol postao tijesan, na podu je postalo jako prometno. 

Lego robotika i programiranje izvrstan je početak njihova informatičko-robotičkog puta.

- Početno programiranje je na nivou Lego robotike, zatim slijedi naprednije programiranje i robotika u programskim jezicima Logo i C ++ te na robotskim platformama Arduino i Fisher te, kao završni i najnapredniji stupanj, programiranje mobilnih aplikacija za android uređaje - objasnio nam je predsjednik robotičko-informatičkog kluba Popovača, matematičar Vlado Lendvaj. Učenje kreće od gotovih modela kojima se svladavaju osnovna načela robotike. Kasnije se uči samostalna izrada i programiranje robota "od nule", a sve završava znanjem kreiranja mobilnih aplikacija

Jednu od aplikacija koja pomaže učenicima za svladavanje tablice množenja kreirao je i programirao njegov sin Dorijan još u petom razredu. Cilj aplikacije je pomoći učenicima pri svladavanju tablice množenja, ali i ispitivanje naučenog. Programirana je tako da se zada matematički zadatak ispod kojeg su ponuđena četiri moguća odgovora. Ako učenik ne zna rješenje, može preskočiti zadatak ili provjeriti u tablici množenja koja je prikazana na dnu ekrana. Oni napredniji imaju opciju isključivanja uz pomoć tablice i samostalnog rješavanja.

Djeca jednog od četiriju stalnih mentora u klubu, Roberta Sedaka, jedno u vrtiću, a drugo u drugom razredu osnovne škole, isprobala su aplikaciju.

Aplikacija se pokazala jednostavnom i intuitivnom. Mojoj kćeri osnovnoškolki pomogla je u ponavljanju gradiva množenja do deset, a djetetu vrtićkog uzrasta bila je zanimljiva za vježbanje precizne motorike i prepoznavanje brojeva od jedan do deset - objašnjava mentor Sedak.

Aplikacija se pokazala jednostavnom i intuitivnom. Mojoj kćeri osnovnoškolki pomogla je u ponavljanju gradiva množenja do deset, a djetetu vrtićkog uzrasta bila je zanimljiva za vježbanje precizne motorike i prepoznavanje brojeva od jedan do deset
- objašnjava mentor Sedak

Druga aplikacija koju su izradili je mobilna aplikacija za android uređaje koja omogućava ocjenjivanje nasilnosti kompjutorskih i mobilnih igrica te drugih aplikacija. Korisnici registrirani na aplikaciji navode ime igrice ili aplikacije te ih ocjenjuju zvjezdicama i opisom. Što više zvjezdica, pojava nasilja je manja. Cilj koji su članovi kluba imali na umu je informirati mlade korisnike i njihove roditelje o sadržaju određenih aplikacija i igrica i na taj način smanjiti pojavu nasilja među mladima.

Klub koji je jedini u Hrvatskoj objedinio sastavnice robotike, programiranja i izrade aplikacija ima više od dvadeset članova i četiri redovna mentora. Mentori-volonteri, informatički i matematički stručnjaci, podijeljeni su po područjima u kojima su najvještiji. Predsjednik kluba nam je rekao da je najnaprednijim učenicima dovoljna samo mala pomoć mentora i da su učenici toliko entuzijastični da im je dovoljno uputiti ih na izvore znanja da bi svladali bilo koju problematiku čak bolje od mentora.

Drugi sin predsjednika Lendvaja, Vilim, koji je sad drugi razred srednje škole, inicirao je nastanak popovačkog kluba. Kada se Vilim odlučio baviti programiranjem, njegov otac je shvatio da postoji potreba za širenjem znanja među učenicima, s obzirom na to da su informatika i robotika na nezavidnom mjestu hrvatskog školstva. Predmet informatike nije ni na popisu obveznih predmeta osnovne škole. Srećom, organizacije poput Robotičkog saveza, koji broji devet udruga, i Hrvatskog saveza informatičara, s više od dvadeset, omogućavaju razvoj tih područja u djece. Ne samo da u takvim udrugama djeca uče informatičke i robotičke vještine, nego su oni konkurentni i uspješni na inozemnim i domaćim smotrama.

Sve što djeca rade i izrade u tom klubu ima svoj cilj i svrhu. Bilo da je riječ o učenju, zabavi ili pomoći drugima.

Kome robotički klub čini život lakšim i jednostavnijim

• učenicima

Na robotima uče osnove programiranja i inovativnog razmišljanja, a već su to znanje iskoristili da bi pomogli drugima: razvili su aplikaciju kojom drugoj djeci u školi pomažu savladati tablicu množenja


• roditeljima

Drugom aplikacijom koju su razvili u robotskom klubu, za ocjenjivanje razine agresivnosti u igricama, pomažu roditeljima i djeci smanjiti pojavu nasilja među mladima

Ključne brojke

56.6%

iznosi stopa zaposlenosti za mlade u Hrvatskoj sa završenim fakultetom dok je prosjek EU puno veći i iznosi 80.7 posto. Razlog tome je neusklađenost obrazovnih programa sa tržištem rada

60%

svih studenata u Hrvatskoj su u području društvenih znanosti, 30 posto ih studira ekonomiju, a broj studenata na fakultetima tehničkih i prirodnih znanosti ne raste značajnije

41%

studenata na fakultetima tehničkih i prirodnih znanosti treba ponavljati prvu godinu zbog, prema izvještaju Europske komisije Obrazovanje i usavršavanje, Hrvatska (2014), nedovoljnog znanja iz matematike

633

studijska programa nude se u području društvenih i humanističkih znanosti u Hrvatskoj, a u području tehničkih i prirodnih znanosti ima 336 studijska programa

7.120

studenata elektrotehnike u Hrvatskoj u akademskoj godini 2013/2014, a studenata ekonomskih fakulteta bilo je šest puta više (42.750), prema podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje

8.616 kuna

iznosila je prosječna plaća programera u Hrvatskoj u listopadu 2015.