Oni oživljavaju robote da bi pomogli učenicima da snimaju filmove kao u Hollywoodu. A imaju 11 godina
Piše: Sergej Trajković
Snimila: Sandra Šimunović / Cropix
Video: Hrvoje Hučić
Robotičari i filmaši Osnovne škole Stjepana Kefelje u Kutini na istom zadatku: naučiti raditi filmove vrhunske kvalitete uz pomoć najsuvremenije tehnologije
Dino Grgić i Fabijan Šporčić, obojica 11-godišnjaci, s nevjerojatnim samopouzdanjem, kao da to rade već godinama, slažu i programiraju novog robota gusjeničara.
Fabijan je zadužen za samu konstrukciju i spajanje žica i senzora na robotsko vozilo, a Dino sjedi za laptopom i započinje prvu od nekoliko zahtjevnih etapa programiranja.
Nalaze se u učionici punoj vrhunske tehnološke opreme u Osnovnoj školi Stjepana Kefelje u Kutini. S hodnika se čuje buka i dječja graja, ali oni su usredotočeni jedino na robota.
Treba nam oko tri sata da složimo jednog robota. Najteže je spajanje žica - otkriva nam Fabijan. - Težina programiranja ovisi o broju senzora na robotima. Ovaj za sada ima tri senzora, ali stavit ćemo ih više. Najvažnije je dobro pratiti gdje ide koja žica. U početku mi je programiranje išlo jako teško, ali sada je lakše - nadovezuje se Dino.
Uz njih se nad nekakvu improviziranu stazu nadvijaju druga djeca. Ispituju preciznost rada druga dva robota, objašnjavaju mi. Svi su oni mladi robotičari, članovi kutinskog Kluba mladih tehničara Nikola Tesla, koji već godinu i pol nastupaju na mnogim natjecanjima i osvajaju visoka mjesta.
Na drugom kraju iste učionice 12-godišnja Petra Domislović sigurnim pokretima kao da je iskusni profesionalac vadi kameru, postavlja je na stativ i kreće snimati probne kadrove. Ona je kamermanka, ali i jedna od glumica u kratkim igranima filmovima. Oko nje su klinci iz raznih razreda, uzrasta od 10 do 13 godina, također sve snimatelji i glumci u školskoj filmskoj sekciji.
Dvije sekcije, vođene idejom učitelja tehničke kulture Gorana Šporčića, spojit će se u jednu - Robofilmaši. I to s jedinstvenim ciljem: naučiti učenike modernim tehnologijama u snimanju filma i testirati mogućnosti integracije robotike u filmsku umjetnost, što je apsolutni hit u Hollywoodu!
U tome će im pomoći Hrvatski Telekom koji je Robofilmašima donirao 70.000 kuna kroz program Zajedno smo jači. U proteklih deset godina kroz taj je program više od 240 inovativnih projekata dobilo osam milijuna kuna.
Najpoznatiji film kutinskih filmaša je "Budi mi prijatelj“, film o pravima djece snimljen pod pokroviteljstvom UNICEF-a, a prikazuje se u mnogim školama u više od 15 gradova u Hrvatskoj. Glavnu ulogu u filmu ima 13-godišnja Sanja Bogdanov. Ona je Romkinja, a škola Stjepana Kefelje poznata je po intenzivnom radu na integriranju manjina u svakodnevni život. U filmu Sanja postaje spas za djevojčicu Mateu čiji su roditelji razvedeni, a dodatno je frustrirana preseljenjem iz Zagreba u Kutinu, gdje kao povučena pridošlica opterećena teškom obiteljskom situacijom nije prihvaćena među školskom djecom. - Na kraju filma ja postajem Mateina prijateljica, zbog čega je ona sretna jer prvi put osjeti da je prihvaćena. Uživala sam na snimanju, ali jako je teško jer smo neke scene morali ponavljati sto puta - otkrila nam je mala Sanja svoje prvo glumačko iskustvo.
Filmska družina Stjepan Kefelja postoji već 30 godina, ali sada robotičari pomažu filmašima. Životni mi je cilj postaviti osnove da kasnije nadograđuju svoje znanje i postanu svjetski priznati robotičari i filmaši. Sva djeca programiraju. Kada uče svoje prijatelje neku igru, to je programiranje. Isto tako učimo robota. Moramo mu točno reći kamo ide, što da kaže, kako da se okrene pa djeca nauče mjeriti udaljenosti, kutove i osnove programske logike. Ako postoje motivacija i ljubav, znanje je kasnije lako nadograditi - govori mi Šporčić, voditelj projekta Robofilmaši i predsjednik Kluba tehničara.
Mladi filmaši brzo su shvatili da specifične kadrove, pogotovo one u pokretu, kao i mnoge čovjeku teško dostupne kutove snimanja koji scenu čine efektnijom mogu najbolje snimiti tako da mini kameru velike rezolucije postave na robota. Zato su brzo postali svjesni važnosti uloge svojih vršnjaka robotičara u filmskoj grupi.
Roboti na kotačima mogu snimati s najniže razine, gotovo s poda, a dronovi koji im stižu za mjesec dana scene iz ptičje perspektive, kao i mnogo drugih kutova koji su nedostupni čovjeku s kamerom u ruci.
Robotičari su presretni što su pronašli zanimljivu primjenu svojih robota u filmu. Dobro im je poznato, ističe Šporčić, da je to sada svjetski hit, od Hollywooda do drugih središta filmske industrije.
Mali kutinski Robofilmaši dosad su snimili četiri kratka igrana filma u trajanju do 10 minuta, kao i fotostrip "Gandahar". Međutim, jedan od tih filmova, onaj ljubavni nazvan "Vilijeva sreća", ostao je nemontiran. Namjerno. Kada su snimili zadnju scenu u kojoj Petra hvata za ruku jednog dječaka i oni odlaze, shvatili su da bi efekt bio puno veći da je snimljena iz zraka. Zato sada čekaju dron - kvadrokopter da bi iz zraka ulovili taj trenutak zaljubljenosti.
Jedva čekam dron pa da snimimo tu scenu - govori mi Petra i dodaje: - Jednog dana voljela bih biti i snimateljica i glumica.
Učenicima
Sekcijama filmaša
Malim robotičarima nije cilj pomoći samo svojim filmašima, oni inovativne ideje i znanje razmjenjuju sa svim drugim zainteresiranim školarcima, kao i mnogim udrugama i institucijama. Tako su nedavno napravili i film za potrebe lokalne udruge liječenih alkoholičara, a u dogovoru s romskom zajednicom planiraju snimiti i film o koritarima. To su Romi koji na širem kutinskom području tradicionalno izrađuju drvena korita. Time pomažu manjinama i promoviraju njihovu ulogu u društvu.
Cilj nam je i obrazovati učenike o modernoj tehnologiji u snimanju filma i mogućnostima integracije s robotikom. Očekujemo da će naša škola postati još prepoznatljivija i da će privući veći broj učenika sa šireg područja, ne samo iz Kutine - ističe Irena Posavec, dopredsjednica Kluba mladih tehničara.