Divna Čolić (25): slikarica, kiparica i pjevačica, živi na Baliju 2 godine

Bali je magnet od kojeg se ne možeš odlijepiti

Prekrasna slikarica iz Srbije na Baliju živi dvije godine. Oduvijek je znala da se neće uklopiti u uobičajene kalupe društva i posao od 9 do 5 i da želi nešto drugačije. Nakon što je završila Akademiju umjetnosti u Beogradu, dobila je stipendiju na Javi, u Jogjokarti, umjetničkom središtu Indonezije.

Preseljenje na Bali bio je logičan slijed, jer sam oduvijek sanjala o tome da se utopim u ljepoti ovoga otoka. Bali ima puno različitosti i svaki dio ima svoj ritam. Zbog toga se svatko može ovdje uklopiti. Ovaj otok bogova daje mi prostor i širinu i inspirira me. Obožavam što mogu uroniti u ovo more predivne prirode, disati slobodno i živjeti nekonvencionalno. Mogu biti upravo ono što jesam - kaže Divna i dodaje kako je totalno cool živjeti na mjestu toliko fantastičnom da ljudi ovdje dolaze na odmor 365 dana u godini.

Trenutno radi u restoranu Republik 45 kao PR menadžer, što joj donosi stalne prihode, a u slobodno vrijeme slika i radi skulpture te krajem ožujka priprema izložbu. Obožavateljica je flamenca i pjeva u bendu. Kad onako sitna pusti svoj moćan glas i zanjiše kosom do struka, nitko ne ostaje ravnodušan.

Ovaj dio Balija, Seminyak, poznat je po otmjenim restoranima, barovima i noćnom životu. Prije nego sam se preselila u ovaj zabetonirani, zgužvan i sofisticiran dio Balija, živjela sam na jugu, Jimbaranu, i taj je dio prepun poznatih plaža za surfanje, miran dio otoka. Provela sam i par mjeseci u Ubudu, koji je prava džungla spiritualnih ljudi, mira, mirisa i zdravog života - priča Divna.

Kako voli dinamičan život, odlično joj odgovara mjesto gdje sada živi, ali svaki slobodan trenutak i dalje koristi za bijeg u prirodu, daleko od turista.

Moje omiljeno mjesto je Amed, ušuškan u podnožju planina i vulkana Agung, poznat po plažama za ronjenje, mjesto je gdje najviše osjećam duh i kulturu Balija - kaže.

Dodaje i da svaki dio Balija ima različite cijene, a Seminyak, gdje trenutno živi, jedan je od najskupljih.

Primjerice pivo u dućanu košta 1,35 eura, kava 0,54 eura, pizza u Dominu 3,50 eura, ali odmah preko puta ulice u lokalnim marketima sve je jeftinije, stoga možeš birati što odgovara tvom džepu - kaže djevojka koja voli i izlaziti na Baliju.

Poznata mjesta su W hotel-Woo bar, klub Jenja s poznatim međunarodnim Dj-ima, Ku De Ta, Patoto Head, La Favela, Red Carpet, Shangai Baby, a pritom ima gomilu restorana koji stalno organiziraju neke evente. Takva mjesta su skupa i recimo kokteli koštaju od 7 do 10 eura, a ulaznice u klubove od 13 do 26 eura.

Ponekad joj nedostaje domaće hrane poput kobasica, sira, sarme ili domaće juhe, ali je vrlo prilagodljiva pa jede uglavnom indonežansku hanu koja se nudi.

Divna, koja je završila smjer modnog dizajna, voli modu i sve te krasne sitnice i accessories koji uz to idu. Na Baliju toga nema, što joj također ponekad nedostaje.

Neki put bih baš obukla čizme i neki lud šal. Ali ovdje je zapravo sve što ti treba jedan sarong koji onda možeš vezati na sto načina i odjeven si. Većina turista ovdje šeta u laganim, kratkim hlačama, haljinicama i plastičnim japankama. Jedino u noćnom izlasku možete vidjeti štikle, utegnute haljine, full make up. Ali frajera u odijelu nećete vidjeti baš nikad! - priča ona i dodaje kako lokalce uopće nije briga za odjeću. Čarapa i japanke skupa, dovoljno sam rekla - smije se ona.

Svoje bi prijatelje i obitelj prvo odvela da vide kulturu Balija i prekrasne hramove.

Krenula bih od juga Balija koji ima najbolje plaže - Dreamland, Padang Padang, Secret Beach, Nyang Nyang, Uluwatu hram i plaža …

Nakon toga odvela bih ih u Ubud, koji je srce Balija, predivan gradić poznat po rižinim poljima, spiritualnom životu, jogi, hramovima, raznim umjetničkim radionicama i muzejima. Zatim Kintamani, pa Amed…

Vrijeme tako brzo proleti ovdje - kaže ona.

Trenutno radi na nekoliko projekata, a kad završi izložbu, sprema se za rad na slijedećem projektu u Istanbulu, nakon kojeg slijede Maroko i Izrael.

Živjela sam u gradu, kraj mora i džungle, sad na red dolazi pustinja - kaže ona i dodaje kako je Bali magnet od kojeg se nikad neće moći potpuno odlijepiti.

Niti to želi.

Isna Nuraeni (24), agentica za nekretnine, živi na Baliju 6 godina

‘Penjem se na vulkane Balija, skačem s litica, a najviše volim jesti babi guling ili pečeno prase’

Djevojka iz Jave, kraj Jogjokarte, na Baliju je većšest godina i najviše od svega je oduševljava priroda. Sitna i mala, najviše od svega se voli penjati na vulkane Balija. Svaki vikend je negdje, a prošli se popela na Mt. Agung, najvišu točku Balija na 3000 metara. Krenula je u pola 12 navečer i stigla u pola sedam ujutro. Zbog kišne sezone teren je izuzetno težak, blatan i sklizak i gotovo se nitko trenutno na Baliju ne usudi penjati ni na jedan vulkan, ali Isna je uspjela.

Ma bilo je super, vrijedno svake sekunde, jer je pogled od gore nevjerojatan - samo odmahuje rukom na pitanje je li bilo opasno.

Kad ne radi i ne penje se, voli izlaziti i to u klubove La Laguna u Cangguu, La Favela u Seminyaku, El Kabron na Dreamlandu, Single Finn u Uluwatuu ili Potato Head u Seminyaku.

Obožava lokalnu balinežansku kuhinju, najviše od svega babi guling, ili pečeno prase na ražnju koje se puni raznim začinskim travama. Ali treba imati na umu da se na Baliju dobije kockica pržene kožice, lagana juha i malo mesa u porciji, ne naručuje se po kili kao u Hrvatskoj.

Volim i ayam betutu, piletinu koja se lagano peče 24 sata i jako je ljuta, pa onda lawar, mješavinu mljevenog mesa, povrća i začina i ražnjiće od svinjetine ili sate babi - kaže Isna i dodaje kako se ayam betutu i sambal matah (nasjeckane čili papričice, luk i pasta od račića povezane u umak) može pronaći jedino na Baliju.

Isna uglavnom voli jesti na food courtu u blizini Ubuda, gdje je originalna balinežanska kuhinja.

Ako odete u područje Mambal, naći ćete gomilu warunga i štandova s hranom gdje imaju odličan lawar od govedine i goveđe ražnjiće. Samo pitajte nekoga gdje je foos court i to je to - rekla je ona.

Osim planine, Isna obožava i plažu. Pogotovo Tegal Wangi na jugu otoka, jer tamo može skakati s litice. Jedna od rijetkih koja se to usudi. Bali joj je idealna destinacija i kaže da rijetko što može nadmašiti njegovu prirodu.

Zato je otok bogova idealan za nju.

Yoela Azura (35), poduzetnica, živi na Baliju 4 godine

Među najpopularnijim hamburgerima su dva koja su osmislili prijatelji iz Hrvatske

Na Bali je stigla prije četiri godine, nakon što je godinama radila u Kuala Lumpuru kao trgovac. Yoela je iz Sola na Javi, odakle je i indonezijski predsjednik Joko Widodo, koji joj je bio susjed.

Kaže da na Javi nema turista i zato je Bali bio logična destinacija za otvaranje zalogajnice. U Indoneziji ne trebate gomilu papirologije da biste otvorili restoran ili bar.

Iznajmite prostor, donesete plinsko kuhalo i to je to. Ako drugi dan poželite da vaš restoran ili po indonežanski - warung - postane salon za masažu, izbacite kuhalo i nabavite stolove i ulje za masiranje. Vrlo jednostavno.

Yoela je prvo otvorila štand s fast foodom kraj velike robne kuće na Bukitu, jugu Balija, gdje ima puno stranaca koji surfaju. Iako posvuda ima lokalne hrane, vidjela je da nitko ne radi hamburgere, hotdogove niti pommes frites koji stranci vole.

Danas ima četiri štanda i radnike, otvorena je sedam dana u tjednu 365 dana u godini i radi se od 5 popodne, sve dok ima gostiju, nekad i do dva u noći. Engleski nikad nije učila u školi, naučila ga je sama iz knjiga i u razgovoru s gostima. Svaki dan nauči neku novu riječi pita strance kako se to izgovara. I ne odustaje sve dok ne izgovori pravilno.

Njen muž Nima, pola Iranac, pola Venezuelanac, smislio je Bule burger sa specijalnim umakom, a prodaju i kebab, tortilje, onion rings, pržene gljive, a Yoela svaki dan sama radi tartar sos.

Bule burger nazvan je tako, jer bule znači bijelac na indonežanskom i jedan je od popularnijih na meniju. Košta 10 kuna, a tu su još i Mirda burger nazvan tako u čast prijatelja Hrvata Mirde, koji ga je smislio (pola piletina, pola govedina), Ida burger, po Idi iz Zagreba koja je unutra dodala i jaje, pa onda chikilla i bifky - piletina I govedina u tortiljama.

I dok se stranci guše u hamburgerima i tortiljama, lokalci najviše vole pržene krumpiriće ili gljive i to s raznim okusima i gomilom majoneze.

Yoela ipak najviše voli indonežansku kuhinju - gulaš od bambusa, nasi urap (riža sa super ljutim čili umakom i ribanim kokosom), tofu, umak od cvijeta banane kepoke. Ne planira se vraćati na Javu, jer je Bali destinacija za turiste jer se, iako puno skuplji, može bolje zaraditi.

Na Javi primjerice nasi goreng, lokalno jelo, košta 8000 rupija (4 kune), na Baliju najjeftiniji 12000 (6 kuna). Ovdje je minimalna mjesečna plaća 1,9 milijuna rupija (tisuću kuna), na Javi milijun (500 kuna).

Ovdje je skuplje za život, više nego duplo. Sobu s kupaonicom na Baliju plaćamo 500 tisuća rupija mjesečno (250 kuna), a na Javi je to 150 tisuća (75 kuna). Ali Bali je meka za turiste i ima jako puno mogućnosti - kaže Yoela kojoj je ove godine plan otvoriti warung gdje bi osim hamburgera prodavala i pizzu.

To je Nimina zamisao i Yoela se tek treba priviknuti na ideju da će raditi nešto tako egzotično kao pizza. Iako nikad nije bila izvan Azije i na manje od 20 Celzijevih stupnjeva, Yoela sanja o danu kada će vidjeti - snijeg.

Nima mi kaže kako nema šanse da izdržim na toj hladnoći. Ali dan kad ću vidjeti što je taj snijeg, ispunit će se moj san - rekla je ova poduzetna Indonežanka.